Iako plošna, fotografija na nevjerojatne, ponekad uzbudljive načine podsjeća na višedimenzionalnost svijeta. Barthes je smatrao da ju možemo "samo obrisati pogledom", razvijajući tezu M. Blanchota o "biti slike da je sva vani, bez intimnosti, a ipak nedostupnija i tajnovitija od misli, bez značenja (iako priziva dubinu svakog mogućeg smisla), neotkrivena, a ipak očigledna, istodobno i prisutna i odsutna". Na sličnu značenjsku nesigurnost nailazimo u radovima SofijeSilvije (Silvije Potočki) koji potvrđuju tezu francuskih teoretičara o istodobnom i očiglednom postojanju prisutnosti i odsutnosti. Na njezinim snimkama uočavamo urbane okvire koji intrigiraju prazninom, prizore naizgled ispražnjene od značenja, a koji su istodobno ispunjeni iskustvom stečenim gledanjem.